Mislio sam da sve znam i da sam pametan. Sada znam da ništa neznam, to je istina. Očajnički tražim sebe u tom neskladu. Pokušavam ispraviti svaku nepravdu.
Ja nemam snage da objašnjavam, niti da molim i obećavam. Na kraju uvijek ja sam budala, jer sve riješava noga uz jaja!
Ne mogu se borit' dalje protiv ludila, sve je više nasilja i trulih mozgova. Sve se više primjenjuje jezik ulica, sve je više onih razbijenih gubica. Svakog dana sve je gore, tonem već u mrak. Sve mi tako sporo teče, korak po korak. Iz dubine duše čujem očajnički glas, strpi se još malo, jer u čekanju je spas.
Ja nemam snage da objašnjavam, niti da molim i obećavam. Na kraju uvijek ja sam budala, jer sve riješava noga uz jaja!
|
|