Dolje ispod moga prozora, svira neka čudna muzika. To je samo žubor potoka, to je samo igra vjetrova.
Čuju se teški koraci, odzvanjaju na praznoj ulici, sve me to još više živcira kad znam da NEMA NIKOGA!!! NEMA NIKOGA!!! NEMA NIKOGA!!! NEMA NIKOGA!!!
Dok mi tako vjetar šapuće, Ja uz njega čekam proljeće. Zovem prijatelje oblake, da se spuste dolje do mene.
Da si barem sa mnom sada tu, da si barem tu u naručju Ostao sam i bez imena. Sad znam da NEMA NIKOGA!!!
|
|