zima, hladna noc, mali dom kulture nigdje nikom nema poc al' svi se nekud zure vise se ni ne sjecam da l' crno ili bijelo al' je dobro stajalo to bajramsko odijelo
u tom su se lagano otvorila ta vrata usla si u pratnji svog starijega brata i poceo je urnebes, poziv taj na prvi ples sada znam da bi pristala da on nije rekao ne
godine putuju, te rijeci odjekuju
pasa moj solidni, nije ona za tebe pasa moj solidni, iz svoje basce beri cvijet pasa moj solidni, to je tako otkad je svijet
i nebo se srusilo, i more je presusilo glavu je spustila, ni rijec nije izustila prestale su funkcije, te slabasne konstrukcije i refleksi, i suhi vid, glava je klonula o zid
godine putuju, te rijeci odjekuju
pasa moj solidni, nije ona za tebe pasa moj solidni, iz svoje basce beri cvijet pasa moj solidni, to je tako otkad je svijet
|
|