Djalolji moje duše je kroj nad srcem bije rogatog broj crna mi krv k'o gavrana soj večni pogled ka smrti je moj
meso što nosim djavolu kosim po mudrosti sudim tamu da probudim zadahom gneva,slabost oboleva u gordosti moga,od crnila zloduha
oko je moje bezdano,duboko do granica gde svetlost nema lica gde ponori sustižu ponore a led'na duša u kiselom pere gde glasovi radjaju jauke a sene zloslutne od iskona muke
|
|