prenuh se iz košmara stajala je na vratima to nisi ti! drhtav prst na obaraču i hladan prezir na licu govorio je sve
sedam dugih godina čekam dušo ovaj dan sada ili nikada! al' ipak, bila je to ona ljepša nego ikad sa nekim čudnim izrazom na licu
milicija dole na ulici motrila je prolaze puše škiju i čikove broje vozovi ne dolaze koga mori njihova bol koga mori nespokoj sjetila se žalosnih sudbina nemoj, nemoj tatjana
|
|