ne sjećam se svojih riječi nisam to bio ja krov iznad grada mozak mi upija
bio sam kao zvijerka u tvojim očima iznad tvoga tijela kao spodoba
otvori, otvori se! zatvori oči!
noć u lisabonu u njenom zagrljaju jesen u proljeće u mojoj glavi kojot zavija noć u lisabonu kroz glavu provejava
slušao sam kako teče krv u venama gledao sam kako cvijeće plače pod nogama
|
|