prošlo je osam godina s mamom i tatom u kolima kroz zemlju gdje sam se rodio skoro sam križaljku ispunio reci mi danka: koja je zvijer što jede svoju rodbinu stadoše kola, pitah: već smo tu?
kroz šume i planine u dječiji svijet gdje ruše se kućice k'o kockice kroz šume i planine u dječiji svijet idemo na svadbu pa na groblje
strina je kafu ispekla strina će sina ženiti ona je s djecom izbjegla strica će se rado sjetiti ne boj se, sine, tenkova to su čike što promatraju prošla su vremena nezgodna dobro, mama!
kroz šume i planine u dječiji svijet gdje ruše se kućice k'o kockice kroz šume i planine u dječiji svijet idemo na svadbu pa na groblje
hej, daj mi tata šibicu da zapalim onu kućicu što ostala je za mene pusti me mama napolje! da vidim svoje drugove oni se opet igraju u mojoj garaži sviraju zovu se major
kroz šume i planine u dječiji svijet...
|
|