kvasio sam znojem svoju krv gutao sam dane bez soli, masne znao sam po jatu gdje ima vode na kraju puta znao da putujem
sjedila je očima ka meni pokraj mora vodio je put i pitah je: kuda vodi? i reče mi da je sama
ti si za mene kao dan zaboravljen u noći toj kad bludi uspavani grad s tobom ću poći bilo gdje s tobom ću poći bilo kad samo da prodjem ulicu tvojim korakom
ona ima stan u vrhu grada zvala me u njega prvu noć dala mi je strah da se bojim dala mi je nemir da postojim
|
|