slušam je kako mi priča gledam je dok mi se smije kako je lijepa, hladna i daleka kao da je ne poznajem
shvatio sam njene oči kao januar nisu bile hladne, takve i ne postoje osjetio podsmijeh, možda to i ona zna pogledaj se mojim očima
nemirno gleda u ljude njena neba se bude želim je vječno, ne želim je nikad ne želim da ne postoji
shvatio sam njene oči kao januar nisu bile hladne, takve i ne postoje osjetio podsmijeh, možda to i ona zna pogledaj se mojim očima
nisam joj gledao ruke dok su mi ispod vrata brisale riječi, nekad sporedne a mnogo puta tražene
|
|