dim u sebi osjecam i gubim se stojim u uglu i posmatram ova me svinja cini nervoznim nek nestane preuzvisene face tupo gledaju mozda tu nadju sto ih zanima i moja draga pala tu sa zvijezda
prolazim pokraj gradova prelazim preko planina i ja sam nekada imao oci bistre ko u djeteta prvi dan, drugi dan treci nije siguran...
jurim k’o metak pa se zabodem u necije meso trulo, cadjavo izletim napolje u februar da prespavam... jos malo i ponovo sam tvoj
|
|