Neobicni oblici pred mojim ocima,
treperili su cijelu noc,
vozio sam se cestama,
jurio prugama,
od grada do grada,
sa svojom
i drugim izgubljnim dusama,
plakao na kisi,
smijao se suncu,
milovao glave najotrovnijim zmijama,
urlao sam kao zvjer,
sve do grada,
sve do grada u kojem nije bilo nikoga,
tu sam pao,
tu sam stao,
i nikada vise iza sebe nisam gledao,
ovdje me nitko ne vidi,
ne zelim da me itko i slusa,
ovdje smo sretni i spokojni,
u tihom gradu izgubljenih dusa
Usao sam u grad,
hodao sam ulicom praznom,
divio se miru,
dosao do vrata sa bravom prekrasnom,
tad sam ugledao nju,
osmjehom da udem mi je rekla,
i da me vec dugo, dugo ceka,
sve duse su otvorile prozore,
pred zalazecim suncem rijeci su se cule,
tu smo pali,
tu smo stali,
i nikada vise iza sebe nismo gledali,
ovdje nas nitko ne vidi,
ne zelimo da nas itko i slusa,
ovdje smo sretni i spokojni,
u tihom gradu izgubljenih dusa
|
|
članova
Ukupno članova: 185692
Statistika
Prisutni korisnici
