Mirišeš li još po poljskom cvijeću, nisu vlaga dovoljna za sreću. Ne znam, kud sa sobom sve bih, dala za minutu s tobom, tu minutu dočekati neću.
Svega imam, sve što poželim, i s drugima rado podijelim. Svega imam, čak i previše, nemam, koga volim najviše.
Nisu više tako topla ljeta, i baš često uhvati me sjeta. Grijeh je da se čovjek žali, ali sve mi tvoje fali, što ne starim s tobom baš je šteta.
|
|