Već odavno sjaj ljeta
ne vidim u oku tvom.
Bez jedara naš brod luta svud,
i već maga spušta se na naš sprud.
Zašto smo mi takvi,
sada, kad je ljetu kraj?
I čemu samo duga šutnja ta?
O, znam, ova će jesen biti zla!
Našim đardinima,
koje smo voljeli,
već lomi grane vjetar jak,
i nema pjesme ptica za ovaj rastanak.
Našim đardinima,
koje smo voljeli,
znam, da uvenut će cvijet,
i morat ćemo s bolom
poći u svoj svijet.
Ponekad, i galeb
umor osjetiti zna,
pa traži hrid za predah letu svom,
O, znam, već umor
vidim na licu tvom.
Našim đardinima,
koje smo voljeli,
već lomi grane vjetar jak,
i nema pjesme ptica za ovaj rastanak.
Našim đardinima,
koje smo voljeli,
znam, da uvenut će cvijet,
i morat ćemo s bolom
poći u svoj svijet.
|
|
članova
Ukupno članova: 185692
Statistika
Prisutni korisnici
