Ti pred svaki oproštaj naš u sebi kriješ strah: Da li sutra sve će isto? I ja tražit ću utjehu drugu i zauvijek urezati tugu u tvojim očima.
Opusti se i lezi tiho kraj mene jer volim te, samo pogled tvoj daje mi mir i opojni san, zbog kojeg živim i čekam svaki novi dan.
Vjeruj mi i kada odeš sa mnom si ti i svo vrijeme proteklo vraća se, da dočeka sa mnom novo svitanje.
I sad kada smo napokon sami, ljubav nam kazuje put u ovoj tami, ( još uvijek) ti pogledom se braniš i kažeš mi da se plašiš, i zato sada moram ti reć sve: Opusti se i lezi tiho kraj mene jer volim te, samo pogled tvoj daje mi mir i opojni san, zbog kojeg živim i čekam svaki novi dan.
Vjeruj mi i kada odeš sa mnom si ti i svo vrijeme proteklo vraća se, da dočeka sa mnom novo svitanje.
|
|