U težak januar bi stavio ciganske oči, da mogu. Da prati veljaču kud ide, jer ona ima kraću nogu. Martu bi dao usisivač za babine huke. Travanj nek otvori karneval i ogoli nam ruke, da dočekaju sunce.
Sunce izađe i zađe, zemlja se okrene. Šta čovjeku radi vrijeme, ljudi nisu stijene.
Maju je mjesto u raju jer zemlju ozeleni. Veseli lipanj pjeva, pleše u blagoj ljetnoj sjeni. Julu je mjesec do brade i muzikom nas mami.
Dok zvijezde brojimo do jutra, ostali smo sami. Kolovoz gori.
Sunce izađe i zađe, zemlja se okrene. Šta čovjeku radi vrijeme, ljudi nisu stijene.
Septembar nosi proljeće, opet. Listopad, ljubav i kišu. Novembar taman je i dan je do pet, prosinci godine brišu.
Sunce izađe i zađe, zemlja se okrene. Šta čovjeku radi vrijeme, ljudi nisu stijene.
Gdje odlaze sati i svaki se vrati. A dani se množe, gdje odoše, Bože.
|
|