Sad kad gledam onako malo, malo unatrag. Gubi mi se svaka mjera, gubi svaki trag. A da malo mucnem glavom, da me podsjeti. Pa da vidim gdje sam bio, a što cinio.
A, ja, ja, je hajde cigane, nocas mi je srce teško kao kamenje. A, ja, ja, je hajde cigane, violino pusti note da me potope.
U životu ionako sve se okrece, nemoguce stvari cine mi se moguce. Da si rekla moraš poci, ja bi shvatio. Možda bih te jednog dana i prebolio.
|
|