Pred moja je vrata došla polako tiho i najtiše Rekla je druge je voljela tako al' mene najviše
Ona je neka lagana priča lažljivih usana A ja sam od onih koji se ljube ako se zaljube
Davno bilo je, za nas oboje kao jedno tijelo ispred ogledala Sve bih mijenjao kada me netko podsjeća da zadnji put me je poljubila
Sve će to proći, bar tako kažu lažu iz navike Ne pomažu jutra ni staklena zvona vjetrovi Afrike
|
|