Nekud putujem bez razloga, peron prašnjav, nigdje nikoga jedan kofer težak kameni jedan pogled plameni. Jedan grad što nema imena plava kosa preko ramena kiša pada, suknja prekratka čekamo vlak bez povratka
Na zidu, kraj perona, ti me ljubiš bolje nego ona u mraku sami na stanici samo tišina i poljupci, hej
Na zidu kraj perona tamo iza posljednjeg vagona slučajno mi smo se sastali u zoru zauvijek rastali.
|
|