Još je tvoja soba topla još si najljepša Pržen kesten miriše u njoj Al u nama neki tužni ljudi caruju Nadaju se sreći najmanjoj
Nekad bilo nikad više Vrijeme ljubavi Stisni zube i zaboravi Usne i kad ljube ko da više neljubi Poljube pa ponost izgube
Znam Džaba živim znam Posjedit ću, ostarit ću sam nigdje nemam nikog svog živio bi al nemam za kog Znam Džaba živim znam Posjedit ću, ostarit ću sam nigdje nemam nikog svog živio bi al nemam za kog
Minule me želje a daljine odvele Opet su me tuge susrele Usne i kad ljubi Ko da vise neljube Poljube pa ponost izgube
Znam Džaba živim znam Posjedit ću, ostarit ću sam nigdje nemam nikog svog živio bi al nemam za kog
( pon. jedno dva tri put...)
|
|