Najskuplje riječi, najljepša jutra Ona je ukrala za sebe I prosula pred mene Sve strane svijeta
Ja ne znam više Gdje da krenem U mojoj glavi spava Umorni kompas Što svojim snom krije Svaki njen glas
Stojim kao putnik Vezanih nogu I pitam svoju bol Zašto dok bježim Noćima od nje Ja uvijek bježim u njoj
U mojoj glavi spava Umorni kompas Što svojim snom krije Svaki njen glas
Pijesak mojih satova Slio se u jednu rijeku Zašto mislim? Zašto sanjam? Zalutao sam u tvoje Kamene vrtove Gdje luna tiho ljubi usne Gdje nema više smjeha Pa dvorskoj ludi treba Za kaznu - pojesti srce
U mojoj glavi spava Umorni kompas Što svojim snom krije Svaki njen glas
Pijesak mojih satova Slio se u jednu rijeku Zašto mislim? Zašto sanjam?
|
|