U gradu smiješnoga lica sami padamo Svatko na drugom kraju svijeta Zapetljanih tijela umor skrivamo
Koliko potrošenih priča, pune ulice papira Pokidanih istina Snovima trošili smo ceste I ma da se ne smije u sebi dugo šutjeli
Miris prve jeseni... Kroz otrovane noći kad je sjećanje na straži, Ja ne prolazim... Tada vagoni puni srebra ni rijeke zlatnog praha Neće jutro potkupiti, A vjetar nosi na lakim usnama Miris prve jeseni...
Ooooo, govorim u snu...
Koliko potrošenih priča, pune ulice papira Pokidanih istina Snovima trošili smo ceste I ma da se ne smije u sebi dugo šutjeli, A vjetar nosi na lakim usnama Miris prve jeseni...
Ooooo, govorim u snu...
|
|