Duso moja ja ne znam vise koliko dugo ovdje stojim, dok slusam kako liju kise pod mracnim prozorima tvojim.
Duso moja i kada krenem tako bih rado da se vratim, ti ne znas da je pola mene ostalo s' tobom da te prati.
Ostalo s' tobom da te ljubi kad budes sama i bude zima, jer ja sam onaj koji gubi i prije nego ista ima.
Duso moja k'o kaplja vode i ti se topis na mom dlanu, jer s' tobom dodje i bez tebe ode stotinu dana u jednom danu.
Duso moja ti umorna si i bez tebe ti lezaj spremam, na nekoj zvijezdi sto se gasi ja trazim svjetlo koje nemam.
Pod hladnim nebom ispod granja stavices glavu na moje grudi, jer ja sam onaj koji sanja i zato necu da te budim.
|
|