Budim se svakog jutra pored tebe,
i pitam se – tko se krije u srcu tvom?
A pogled moj ko da osjećaš, budiš se
poput tata. što na djelu zatečen je tu.
Činiš stvari što primjećujem prvi put –
dotjeruješ se više no što znaš,
i stavljaš miris nov – sve je čudno to!
Al’ tko da zna što jest u tom?
Što kriješ ti u srcu svom?
Tko da zna, kog vidiš u meni,
dok gledaš me i smiješiš mi se ti?
Osjećam po svemu da si odsutan,
i vidim to u praznom oku tvom.
Ti kriješ nusku te, ipak – odaje te sve!
Al’ tko da zna što jest u tom?
Što kriješ ti u srcu svom?
Tko da zna, kog vidiš u meni,
dok gledaš me i smiješiš mi se ti?
I na vratim još, dok hledam tvoj lik,
učini mi se da stranca vidim ja.
Ne prepoznajem tad ni tvoj kaput, ni šal,
i meni nepoznat lik u oku tvom sja.
Dok za tobom se vrata tiho zatvaraju,
ja tješim samo sebe, gušeć’ plač,
u jastuk vičem ja: “Ne, to nije istina!”.
Al’ tko da zna što jest u tom?
Što kriješ ti u srcu svom?
Tko da zna, kog vidiš u meni,
dok gledaš me i smiješiš mi se ti?
|
|
članova
Ukupno članova: 185692
Statistika
Prisutni korisnici
