Ljubavi, čudna ljubavi, bar znam zasrušen svijet. Da li ostavljaš, kada odlaziš? Ja ne znam sad još to. O, čudna ljubavi, zar bol, zar samo to? Kada shvatimo, kada saznamo da stvarno sad je kraj
Tebe sam stvarala, noćima željela, al’ sad se srušilo što oči vide svaki dan i svaku noć Što je još ostalo, kad si ti nestao i sobom odnio i zaborav? Pitam sad, molim sad.
Znam, sve je uzalud – ne želiš vratit san. I dok slijediš trag susreta, u nov si poš’o svijet.
Bila je zabluda kad sam te grlila, slijepo sljedila svud i nikuda svaki dan i svaku noć.
Da li da plačem sad, kad si ti nestao, kad sve se srušilo? Il’ zauvijek čekat još bilo šta?
Bila je zabluda, kad sam te grlila, slijepo te slijedila svaki dan i svaku noć.
Da li da plačem sad, kad si ti nestao?
|
|