Idem s njim, nijemo kroz grad cini se sve je k'o nekad al' osjecam u dubini srca svog da nije isti njegove kretnje ja ne poznajem njegove kretnje, ne, ne, ne, ja ne poznajem
korak taj, brzi no prije stisak ruke, nista ne krije u ocima koje volim gdje je sjaj taj sjaj njezan skloniste moje, oduvijek je zaklon moj zar su to ruke sto su me stitile?
pratim njegov pogled al' niceg se ne sjeca on ni stola, ni kavane a bila je drugi nas dom kupuje mi pet karanfila, zaboravlja da nevolim ih ja na trenutak sapnu drugo ime, ja protrnuh sva
pratim njegov korak on ide kamo i svi nezna vise stazu kojom smo setali mi nudi mi viski sa ledom a nikad nisam pila ja nudi sve, a ne shvaca, to sto zelim, da ne zna da mi da
idem s njim, nijemo kroz grad cini se, sve je k'o nekad al' osjecam u dubini srca svog da nije isti njega ja vise ne, ne, ne prepoznajem covjeka tog ja ne poznajem
|
|