U tvoje ruke predajem sebe, nebo i zemlju, poneku laž. Zatvaram oči i grizem vrijem, jer neću više ništa da znam.
Da li sam te već izgubila? Ma, što još hoćeš? Što još da ti dam?
A, možda sam se i zaljubila? Onako, usput, da bih patila, i borbu vodila za neku laž. Možda je ljubav, a možda i san?
U tvoje ruke predajem sebe, za jednu nježnost i utjehu. Dajem ti priču. Za neku drugu podmećem leđa za osvetu.
Da li sam te već izgubila? Ma, što još hoćeš? Što još da ti dam?
Usnama sam te pogubila, i znam da sam te već zarobila!
|
|