Gjuro: Snivao sam da si tu, u zagrljaju mom, i da pijem s izvora na bijelu licu tvom.
Jana: Snivala sam tvoje ruke, kao svijeta dva, vijenac što na vratu mom u suncu jutra sja.
Оboje: To je tajna naše sreće, koju nitko ukrast’ neće…
Jana: Jer već je blizu dan, taj dugo čekan dan…
Gjuro: …kad jedna tvoja riječ, ostvarit će moj san.
Snivao sam krošnu lipe, pod njom malen dom, i dječaka rumena, na meku krilu tvom.
Jana: Usnuh toplo ognište, tvoj omiljeni kut, veselu djevojčicu što muluje ti skut.
Oboje: To su dani naše sreće, što nam nitko ukrast neće, jer već je blizu čas, taj dugo željen čas, kad cijeli život svoj, vezat ću uz tvoj!
To je sreća, zlato moje, koja čeka na nas dvoje, jer već je blizu dan, taj dugo željen dan, kad cijeli život svoj, vezat ću uz tvoj!
|
|