O tebi pjevam, Marijo, Marijo! Oj, djevojko ratniče, ratniče, što si pod titovku svila pletenice, i srcem krenula protivu betona.
O tebi pjevam, Marijo, Marijo! Oj, djevojko ratniče, ratniče. Triput je munja kroz noć zas’jala, triput je Marija jurišala.
Kad je na prvi bunker udarila, u sijevanju koje život briše, selo je svoje u ognju gledala, i stada bijela kojih nema više.
Kad je na drugi bunker jurišala, ugleda mrtve staze ispod Drine, i pepelišta umjesto Drvara, i zgrčene u vatri mašine, kojih nema više.
Kad je na treći bunker nastupila, smrt je šiknula iz tamna gnijezda, i sokolici polomila krila, nad Kamenicom se otkinula zvijezda.
O tebi pjevam, Marijo, Marijo! Oj, djevojko ratniče, ratniče, što si pod titovku svila pletenice, i srcem krenula protivu betona
|
|