Ti opet noćas nekud ideš, i odnosiš sa sobom sve. Radi neke ludosti, opet kriviš me.
A već osjećam u zraku, ti noćas plakat ćeš u mraku. Zvonit će telefon moj, i pričat ćeš o svemu, znam.
Hej, zašto opet bježiš? I tako glupo griješiš! Hej, zašto opet kriješ da me ipak voliš, da me ipak želiš?
O, kako je to glupo! Kao mali dječak ti si, i još kao da baš ništa ne znaš, ti odlaziš u hladnu noć.
|
|