Svake noći kad mjesec se javi, igru čudesnu igramo mi. Neke čudne ideje u glavi, kao da odjednom dobiju svi.
U tamu parkova parovi jure, i duboko, sve dublje u noć. K’o bez glave svi kao da žure, da ne prestane mjeseca moć.
Ja znam da mjesečar nisi, barem mislim da ne! I znam da zaljubljen ti si, ali to nije sve!
Nek’ mjesec sja! Neka sja! Ali, to ne znači sve, zar ne? Nek’ mjesec sja, ali ti ija tražimo još više, zar ne?
Mjesec djeluje čudno na ljude, pamet kao da izgube svi! Slučaj naš neka iznimka bude, daj, od drugih se razlikuj ti!
Još uvijek vjerujem očima tvojim. Nije važno što mjesec je pun. Daj me zagrli – malo se bojim. Tko zna, kamo nas vodi taj drum?
Ja znam da mjesečar nisi, barem mislim da ne! I znam da zaljubljen ti si, ali to nije to!
Nek’ mjesec sja! Neka sja! Ali, to ne znači sve, zar ne? Nek’ mjesec sja, ali ti ija tražimo još više, zar ne?
|
|