Ulaziš k'o da me nema, opet taj miris parfema, a nije tvoj, ni moj - Bože, čiji je?
Skidaš se, umorno sjedaš, šutiš, u oči mene gledaš. Ti nisi svoj, ni moj - Bože, čiji si?
Dal' da pitam što se događa, da ti kažem što me pogađa, il' da šutim i zaboravim te, jer sve mi tvojeoči govore?
Dal' da pitam što je sa nama, 'ko mi sunce sjenom zaklanja, il' da šutim i zaboravim te, jer sve mi tvoje oči govore?
Više tu ničega nema, poneka dosadna tema; to nije spas za nas - Bože, što je to?
Dal' da pitam što se događa, da ti kažem što me pogađa, il' da šutim i zaboravim te, jer sve mi tvoje oči govore?
Dal' da pitam što je sa nama, 'ko mi sunce sjenom zaklanja, il' da šutim i zaboravim te, jer sve mi tvoje oči govore?
|
|