Evo ima neko doba, prijatelji i drugari, tijesna mi je moja soba, pritežu me bulevari.
Zaputim se nekim tragom, provlačim se tijesnim vragom, ponesena dragim gradom i sa željom i sa nadom.
Zanesena dragim gradom, aha aha.
Trag me prati nježnih stopa, tjeskoba mi strašno smeta, tijesna mi je sva Evropa, usred ovog tijesnog svijeta, usred ovog tijesnog svijeta, tijesna mi je sva Evropa.
Nervira me sva tjeskoba, zahvati me divan nemir, usko mi je ovo doba, tijesan mi je čitav svemir!
(Kornelije Kovač – Milovan Vitezović) PGP RTB S 52766 1977.
|
|