Negdje ima jedana dom, svjetlo sunca tu sad grije. U tom domu živi on, sretnim smijehom tu se smije.
U tom domu gdje sad sunce svojim sjajem toplo grije, živjela sam i ja nekad, ali sada pošlost sve je!
Ne idi tamo, ti luda glavo, na vrata sreće što tu se krije, jer onaj čovjek, i ona ljubav koju ti tražiš, tu više nije.
(Kornelije Kovač – Radmila Marinković) PGP RTB S 52766 1977.
|
|