Jednom si otisla sama, onda sam dusu predao bogu, da spoji niti nad nama, sretan sto ponovo mogu... grliti nebo, i smijati strah, i slusati nekog, a gubiti dah, i kriviti sebe, sto drukcije ne zna, uzalud.
REF.: Jer samo tebi vjerujem, al´ ova me bol preduboko tak´la, a tebi prode kao da ispijes krv na rani od stakla, svejedno je. Sve drugo je laz, preostaje mi, prejako te zavoljeti, koracati snom, pa umrijeti s osmijehom, ponovo.
Kao za inat se krije, i otrov, i melem u zeni, a vrag se ponovo smije, dok sreca raste u meni. Sve pocinje opet, i nije me strah, slusati nekog, a gubiti dah, i kriviti sebe, sto drukcije ne zna, uzalud.
|
|