Vidim polja što se žitom zlate, i na brijegu vidim rodni dom. Svakog trena mislim na te, zemljo moja!
A u polju moja duša spava, usred žita, kao zlatni klas. Postelja joj meka trava. Zemljo moja!
I dok ja nisam tu, pokraj nje, da skupa predamo se snu, svaku noć čujem glas, koji zove: “Dođi, sreća čeka nas!
Nigdje noći nisu tako plave. Nigdje sunce nema takav sjaj. Nigdje nisu takve trave. Zemljo moja!
U tom klasu, nek’ mi ljubav spava. Nek’ me čeka, ja ću brzo doć’. Nek’ je ljubi tvoja trava, Zemljo moja!
I dok ja nisam tu, pokraj nje, da skupa predamo se snu, svaku noć čujem glas, koji zove: “Dođi, sreća čeka nas!
|
|