Kad se probudiš, reći ću Suncu nek’ oči drijemne skrije u cvijeću.
Kad se probudiš, kada se kucnu kazaljke drevne, snagom što šeću.
Zle neke slutnje nek puste zjene, u zoru mnogu, koju se budiš.
Nek’ prođu ljutnje i tamno vrijeme. Nek’ te ne zovu, kada se probudiš.
Neka uz pjesmu od koje ludiš sva svjetla bljesnu, kad’ se probudiš.
Nek’ složno dišu vlažne nam grudi, pred toplu kišu, kad’ se probudiš.
Kad’ se probudiš.
Ne strahuj nikad, kad’ vjetar šumi u gluhoj noći bez sna i ljudi.
Sjaj muklih slika nek’ te ne zbuni, jer sve će proći, kad’ se probudiš.
Neka uz pjesmu od koje ludiš sva svjetla bljesnu, kad’ se probudiš.
Nek’ složno dišu vlažne nam grudi, pred toplu kišu, kad’ se probudiš.
Kad’ se probudiš.
|
|