Potkrala s ponoc, tajnovita i plaha U batu zelenca, ispred svetog Vlaha Poljubila prsten Onofrijeve cesme Stari joj je zvonik pjevao pjesme
I dok je tako, neodlucno stala Pod zvonikom, ponoc se osjecala usamljenikom A onda odlutala...
A ja je cekam sa gitarom iznad ulice Pjevajuci u miru staroga portala I prije no sto ponoc u mojim ocima mine Ja se nadam da doci ce ona I sjesti medju vas na skaline
Ljubavi davne sjen porporela baca Dali je to korak njen sto uz ponoc koraca Gitare moje lik, umorni poprima zvon Samo stari zvonik pjeva don, don ,don...
Don, don, don, don..............
|
|