Iz tramvaja se čini Da tvoj neboder već spava. Pitaš me da li ću te Otpratiti do stana Noću je kažeš opasno Prolaziti hodnikom Sve se rjeđe upomoć Otvaraju vrata.
Nervoznim prstima na radiju tražiš stanicu Glas koji će šapnuti da nisi jedina Ali sve što čuješ je hipnoza, uljuljkivanje Kastrati u modi, buka strojeva Zato ne pitaj me
Kako smo to postali Usamljeni u gomili Kako smo to postali Usamljeni u gomili
Pričaš mi o strahu Da budeš živa zakopana U zlatnoj sredini Između katova Gdje kroz tanke zidove Cijelu noć odjekuje Smijeh napušenih klinaca I škripa liftova
Nervoznim prstima na radiju tražiš stanicu Glas koji će šapnuti da nisi jedina Ali sve što čuješ je hipnoza, uljuljkivanje Kastrati u modi, buka strojeva Zato ne pitaj me
Kako smo to postali Usamljeni u gomili Kako smo to postali Usamljeni u gomili
Pomozi mi vjerovati Da ovdje nisam jedini Pomozi mi vjerovati Da ovdje nisam jedini
|
|