Beskrajno prazan jurim prema zalasku, Brzina mi poklanja zaborav. S polupraznom gajbom na zadnjem sjedalu, U ritmu muzike dodajem gas.
Ludilo me sobom vodi poput starog znanca, Vjetar miluje mi karoseriju. Tvoje lice, tvoje oči poput živog mrtvaca Sad su zauvijek u retrovizoru.
Tražila si samo odgovor, Zašto sam kralj ironije Zašto se ne vratim ponovno, Nastavim trening za umiranje.
Ako noćas vijesti jave Da sam nestao bez traga, Smiri se, ne plači od sreće. Moj pokvareni osmjeh dobro pogledaj, Vidjet ćes đubre kao ja ne umire.
|
|