Evo prodje vec godina kako bolan lezim sada sa prozora ove sobe vidim svjetla svoga grada, sa prozora ove sobe vidim svjetla svoga grada.
Cubno kolo kreveti su i zidovi bijele boje mnogo snova u samoci ovdje mojih ostalo je, mnogo snova u samoci ovdje mojih ostalo je.
U mislima sad prolazim setajuc' po staroj stazi, skupa s´ dragom sto mi ovdje bolnom vise ne dolazi, skupa s´ dragom sto mi ovdje bolnom vise ne dolazi.
Sve je isto kao nekad kad zabijeli snijeg se sprema samo tebe moja draga pored mene vise nema, samo tebe moja draga pored mene vise nema.
Moje tijelo poborijelo ko da se jos necem nada al' sam sretan kad uvece vidim svjetla svoga grada, al' sam sretan kad uvece vidim svjetla svoga grada.
|
|