Na tvojim vratima ne stoji ime a momci sa automatima, glume patuljke u vrtu još si budan
sjediš uz prozor i promatraš grad u dolini dolje je mirno i bezbjedno, stari moj još uvijek satovi zvone
s remize su krenule jutarnje tihe kolone izlaze novi izlaze naivni lakomi njima se više ne gine
čuče u sjeni i čekaju sunce da sine mali su stali i stisnuli zube pa ne čuju trube i ne vide sijede što vode
iz crvenih magli ih mame fantomi slobode junaci što lete u kljunu gavranu više ne prijete gavran je ptica slobode a puku što ostane znalci su poslali rode
|
|