Skoro više pa da i ne izlazim, a na tebe i ne pomislim. Odnit će me vrag ako ne pripazim, i ne prominim ovi glupi đir.
Druge žene više ne primjećujem, novu ljubav ne očekujem. Osjećaje sve više otupljujem. I nisam više svoj, a bogami ni tvoj.
Šta vridi da mi opet noćas ljubiš lice kad osjećam da nisam potriban. U tvome oku više nema one iskre, a ja sam umoran, od svega umoran.
Tek sad vidin di san doša s tobom tako jako želim biti oslobođen. Jedno drugom postali smo robom, jedne navike, nema požude.
Šta vridi da mi opet noćas ljubiš lice kad osjećam da nisan potriban. U tvome oku više nema one iskre, a ja san umoran, od svega umoran. (x2)
|
|