Rekla si kako volis momke s juga I kako gore kod vas u Ljubljani ponekad padaju purpurne kise.
Kad navratis nekad u moje snove sa svojim davnim mirisom ciklame ja zadrhtim kao prut kao izgubljeni balon
Barbara o moja Barbara odnijeli su tebe dani odnijeli te konji vrani stani tugo, srce nije kraj
Barbara o moja Barbara Ti si vatra u njoj gorim zbog tebe se ja jos borim nasa plava zvijezda ima sjaj
U basti pepela iz mojih snova cesto narastes ko oblak iz mora zivis kratko kao leptir samo par sati dok spava svemir
I vidim ti oci kako se sjaje Dok nijemo pozdravljas dimnjacare i trazis neke cari orijenta u ovom gradu na kraju svijeta.
Barbara o moja Barbara odnijeli su tebe dani odnijeli te konji vrani stani tugo, srce nije kraj
Barbara o moja Barbara Ti si vatra u njoj gorim zbog tebe se ja jos borim nasa plava zvijezda ima sjaj
|
|