Proljeće, Mokar asfalt, zemlja diše Usamljen, Dolje trava, gore lišće Sjedim sam, Nikog nema oko mene Isti san Prolazi kroz druge šeme
Sjećam se Samo onoga što želim Ne sjećam I ni sa kime ja ne dijelim Proljeće Negdje oko prvog maja I čini se Da sve su stvari blizu kraja
Uoooooo Stijena puca, dub se lama Uoooooo Gaziš bare, voda leti Uoooooo Odgovara ti galama A ja bih se skupio u kuću od puža I čekao tišinu I čekao Da me prođe taj tren I da me prođeš ti My dulcinea, nije baš mudro pamtiti
|
|