Eto, stiglo je i proljeće Bijeli oblak nebom plovi Miris cvijeća me srušio s nogu Pa kroz travu bube lovim
Al ništa bitno ne mijenja se Osjećaj je isti, stalan I dok svi drugi život troše Ja se pravim eventualan
A pekmez na tvome obrazu mi kaže Da nisi ni svjesna blamaže U bilo kom obliku I da ti se živo jebe za mene
Odpirit ću sa dlana Ovaj pepeo snijega Te zadnje ostatke Ljubavi žarke Jer više se ne vrtim Sad se kotrljam I razbijam maljem U glavi barke
Odpirit ću sa dlana Ovaj pepeo snijega Režem si tetive Da ne skočim kroz prozor Jer više se ne vrtim Sad se kotrljam I pištolj u ruci O čelo trljam
Stalno smišljam neki način Svakog dana novo nešto I kao mala zmija noge Osjećaje krijem vješto
I mada znam da ipak svaka Stvar na svoje mjesto stigne Ipak katkad dođe mi da Desnu ruku na se dignem
Jer kako ću drugima Kad sebi ne mogu Priznati da sam ko zadnja seljačina Ustvari ja Dobio nogu
Odpirit ću sa dlana Ovaj pepeo snijega Te zadnje ostatke Ljubavi žarke Jer više se ne vrtim Sad se kotrljam I razbijam maljem U glavi barke
Odpirit ću sa dlana Ovaj pepeo snijega Režem si tetive Da ne skočim kroz prozor Jer više se ne vrtim Sad se kotrljam I pištolj u ruci O čelo trljam
A pekmez na tvome obrazu mi kaže Da nisi ni svjesna blamaže U bilo kom obliku I da ti se živo jebe za mene
|
|