Nemam više razloga da ti oprostim al' ni snage nemam da zaboravim. Još uvijek sanjam noć i tvoje korake što dušu moju kao vjetri raznose i sanjam onaj san iako znam što čeka me kao kišnu kap što zemlji putuje.
A ti uvijek odlaziš I nikad ne pitaš, samo uzimaš, laži ostavljaš. A ja, luda obična, skrivam svoje sne, gutam laži te i pristajem na sve, i pristajem na sve.
Glavu ne okrećem, ne slušam ti glas previše je načina na koji ubijaš. Ipak sanjam noć i tvoje korake što dušu moju kao vjetri raznose i sanjam onaj san iako znam što čeka me kao kišnu kap, što zemlji putuje.
A ti uvijek odlaziš...
|
|