Sve više uz tebe sam sam, sve više, uz mene, sama si ti, neki drugi ljudi mi smo postali. Nikog nisam volio, tako kao tebe, nikom nisam dao kao tebi, sebe. I svakim danom, sve te manje ima, sve si tiša, sve si dalja... Dok ja svom silinom srca, koje dok kuca, koje dok traje ljubav ti šalje. I svakim danom sve te manje ima sve si tiša, sve si dalja... Oko srca naših, ograde kao žice, više nismo sretni, više nismo sretni... Možda smo se previše voljeli, možda smo izgorjeli, ali to više nisam ja, ali to više nisi ti. Gdje smo pogriješili? Ako znaš, reci mi, možda smo u plamenu ljubavi izgorjeli, možda smo u plamenu ljubavi izgorjeli...
|
|