prolaze dani prazninom ispunjeni vraćaju se boje polako u misli moje nemoj biti više zabrinuta za mene iz srca mi dolaze mračne i sumorne sjene ne budi luda ne pomišljaj na kraj samo ti možeš očima mojim vratiti sjaj
sjećaš se, kako si se nekad osjećala ti kako si govorila sva tuga će nestati kako si me dizala kada sam padao kako si me tješila kada bih se bojao ne budi luda ne pomišljaj na kraj samo ti možeš očima mojim vratiti sjaj tjeskoba i depresija sestre dvije iza njih tuga tuga što se krije a kada oprostiš one odlaze dalje tamo gdje se ljubav dovoljno ne daje ne budi luda ne pomišljaj na kraj samo ti možeš očima mojim vratiti sjaj
|
|