da je pustit srcu na voju sad bi s tobon grija postelju nebi sam moren plovija i od tebe nebi se odvoija bogu ču se ja pomoliti da me kapjon sriće poškropi snagu da,viron ispuni da ovu dušu nebi vrga u more ća bez tebe više živit ne može
i ćutin se lipo kada pomislim da posteju svoju s tobon dilin a znan da more me miljama dili od tebe i ćutin se boje kad mi uploviš u san i galeba zoven tvojin imenon jer znan da čeka me daleko jedno srce veliko
|
|