Ispod duge moj je rodni grad kao lice curice sto na zlatnom suncu spi. Kad mi cujes korak to sam ja tad otvori vrata, sestro, pa mi nadji jedno mjesto kraj sebe.
Kome ja to dolazim u san, mojoj ptici pravednici sto me tijelom doziva? Sto sam ja to trazio do sad kad sam svuda bio stranac, svakoj drugoj ko´neznanac bio sam bas predugo ono sto se tebi ne bi svidjelo.
Nocas ljubav poput rijeke kupa rodni grad, ko´sto majka doji dijete osmijehom i snom. Nocas ljubav tiho tece, znam da doci cu na red da mi kapi, dvje tugu razvodne.
|
|